30. travnja 2024. Danas je bila prava oluja u mom starom dvorištu kod vikendice u Vrbovcu. Kad sam se
— Dan, cine sunt aceia? De ce e așa de mulţi oameni aici? — vocea Cristinei tremura, strângând mai tare
13.svibnja 2023. Ležao sam još u krevetu, prekriven dekom, s glavom punom nedjeljnih planova: kavu, šetnju
— Sau îl iei astăzi, sau îl leg la marginea drumului, — spuse cu morocănoșie bărbatul în geaca scumpă
— Ili ga uzmete danas, ili ću ga samo vezati uz rub ceste, — reče ljutito čovjek u skupoj jakni, gurnuvši
Jedne noći, dok su se zvijezde uvijale poput pramenova sirupa, Markov glas se razlazio kroz gustu maglu
Papučice u zubima Borislav je tiho zaključao vrata za sobom, spustio ruksak s laptopom na pod i skinuo jaknu.
S kim to pričaš? Ines s radoznalošću zagledala u ekran računala, kroz ramena mog supruga. Ah!
Zatajila sam mu jednim trskom. On ništa ne zna. A ja ne mogu izbaciti taj trenutak iz glave.
Imam pedeset i dvije godine. Nije mi baš star, zapravo sam u punom zamahu. Radim na dobro plaćenoj poziciji









