Jutro poslije svadbenog slavlja bilo je ispunjeno mirisom svježe rezanog cvijeća, skupog parfema i kave
Dragi dnevniče, Ja sam Marko Kovač, Tihanin brat. Ovo što zapisujem ispričala mi je sestra, nakon svega
Dimineața de după nunta mirosea a flori proaspăt tăiate, a parfum scump și a cafea care se răcise deja.
Jučer je sve puklo. Evo kako je to izgledalo iznutra, iako mi je danas sve jasnije nego što mi je bilo onda.
Danas, kad se osvrne unatrag, Marko shvaća da je sve počelo baš te subotnje večeri, za večerom u njihovoj
— Am hotărât că sâmbătă plec la mama. În sat, la țară. Vreo trei luni, probabil. Cuvintele au căzut pe
Dobro se sjećam našeg seoskog dućana koji su svi jednostavno zvali bufet. Djeca iz okolice često su svraćala
Dobro se sjećam našega seoskog dućana, koji smo svi jednostavno zvali bufet. Tamo su često navraćala
Mi-am petrecut o viață întreagă întrebându-mă de ce lucrurile au fost așa cum au fost. Acum, așternând
Dragi dnevniče, Jutros sam se probudio s uvjerenjem da je život savršen. Prvi tjedan braka, novi stan









