PervoCvet

Požrtvovana Majka

Već trideset godina ustajem prije zore. Pripremala sam tisuće doručaka, prala planine rublja, liječila

Razderala mi je haljinu da me ponizi — ali tada je cijela dvorana saznala tko sam ja zapravo

Subota, 3. veljače Još uvijek mi u glavi odzvanja onaj smijeh žene prije nego što me izvrijeđala.

Njezin otac ju je udao za prosjaka jer je rođena slijepa — ali ono što se dogodilo potom ostavilo je sve s otvorenim ustima.

Iva nikada nije vidjela svijet oko sebe, no osjećala je njegov teret u svakom udahu što je uzimala.

„Kada ćeš već konačno nestati?” — šapnula je moja snaha uz moj krevet u bolnici, ne znajući da ja sve čujem i da diktafon sve snima

Kada ćeš već nestati? prošaptao je ponovno. Dah mu je bio topao i širio je miris jeftine kave.

Unajmio je Ivan taksi kad su ženu otpustili iz bolnice, unijeli su je sa susjedom u kuću. «Sve će biti dobro, – tješio je ženu, – ti samo živi. Makar sjedi i razgovaraj sa mnom. Samo živi. A ja ću sve moći. Samo me ne ostavljaj, moja golubice…!»

Vesna sa svojih 35 godina vjeruje da neće osjetiti pravu žensku sreću, no sudbina odlučuje suprotno.

Godinama sam bila tiha sjena među policama velike gradske knjižnice. Nitko me nije doista vidio, i tako je bilo u redu… ili barem sam tako mislila. Moje ime je Ana

Gospodin Horvat, glavni knjižničar, bio je čovjek strogog izraza i odmjerenog glasa. Pogledao me odozgo

— Ako se svađaš, moj sin će te izbaciti na ulicu, — uzviknula je svekrva, zaboravljajući čiji je to stan.

Ivana, ispeci pitu od kupusa za večeru sutra, izjavila je Ljubica ulazeći u kuhinju i sjedajući za stol.

Kad je stigao desert, svaki gost u Velikoj dvorani zagrebačkog muzeja znao je jednu stvar: žena koja je nosila srebrni pladanj nije trebala biti važna.

Kod deserta, svatko tko se te večeri našao u dvorani Umjetničkog paviljona u Zagrebu znao je samo jedno

Savršena ljubavnica muža. Ženu poput nje izabrala bi i sama, da se rodila muškarac. …

Moja supruga je bila izuzetno lijepa. Da je bio muškarac, i on bi je odabrao po prvi pogled.

U poslovnoj klasi vladao je napeti zrak. Putnici su bacali neprijateljske poglede na staricu dok je sjedala na svoje mjesto. No, kapetan zrakoplova se ipak obratio njoj na kraju leta.

Dragi dnevnik, Danas sam putovao poslovnom klasom iz Dubrovnika prema Zagrebu. Na letu je vladao napeti zrak.